Propolis kapi spadaju među najpoznatije preparate na bazi pčelinjih proizvoda. Dobijaju se iz propolisa, smolaste materije koju pčele stvaraju kombinovanjem biljnih smola, voska i svojih sekreta.
U košnici propolis služi za zatvaranje pukotina, učvršćivanje unutrašnjih delova i održavanje zaštićene sredine.
Boja i sastav propolisa mogu značajno da se razlikuju. Neki uzorci su svetlosmeđi, drugi tamni, crvenkasti ili zelenkasti, a razlike prvenstveno zavise od biljaka sa kojih pčele sakupljaju smolaste materije.
Zato ni propolis iz različitih krajeva nema potpuno isti hemijski sastav.
U dostavljenom tekstu pravilno je navedeno da propolis nastaje od biljnih smola koje pčele dodatno obrađuju u košnici.
Ipak, pojedine zdravstvene tvrdnje i tačne procente sastojaka ne treba predstavljati kao univerzalna pravila, jer sastav prirodnog propolisa dosta varira.
Od čega se pravi propolis?

Osnovu čine smolaste materije koje pčele sakupljaju sa pupoljaka, kore i drugih delova biljaka. U košnici ih mešaju sa voskom i sopstvenim sekretima, čime nastaje karakteristična lepljiva masa.
Posebnu pažnju privlače polifenoli i flavonoidi, odnosno grupa jedinjenja koja se intenzivno proučava zbog antioksidativnih i antimikrobnih osobina. Njihova količina zavisi od botaničkog i geografskog porekla sirovine.
Zato nije precizno tvrditi da svaki kvalitetan proizvod mora da ima, na primer, tačno 25% polifenola. Standardizacija može biti dobar pokazatelj kvaliteta, ali konkretna vrednost zavisi od proizvođača i formulacije.
Kako od propolisa nastaju kapi?
Sirovi propolis nije isto što i tečni preparat koji se kupuje u bočici.
Da bi se dobile kapi, propolis se najpre očisti, usitni i podvrgne ekstrakciji. Cilj je da se deo njegovih rastvorljivih sastojaka izdvoji iz čvrste smolaste mase.
Najčešće se koristi etanol, pa su alkoholne tinkture propolisa veoma rasprostranjene. Alkohol može efikasno da izdvoji veliki broj sastojaka koji se nalaze u propolisu.
Nakon ekstrakcije proizvod se filtrira kako bi se uklonili vosak i druge čvrste čestice. Dobijeni tečni ekstrakt puni se u male bočice, najčešće sa kapaljkom.
Na tržištu postoje i bezalkoholne varijante. One mogu koristiti vodu, glicerin ili druge nosače. Njihov sastav i koncentracija razlikuju se od proizvoda do proizvoda, zbog čega je deklaracija važnija od samog naziva „propolis kapi“.
Nije dobro automatski pretpostaviti da alkoholne kapi uvek imaju određenu koncentraciju, a vodene neku drugu. To mora da bude navedeno na konkretnom pakovanju.
Šta sadrže propolis kapi?

Propolis ima veoma složen hemijski profil. U različitim uzorcima identifikovane su stotine jedinjenja, među kojima su fenolne kiseline, flavonoidi, terpeni i različite aromatične supstance.
Upravo zbog te raznolikosti dva ekstrakta propolisa mogu da se razlikuju čak i kada na deklaraciji imaju sličnu koncentraciju.
U početnom tekstu propolis je opisan kao „prirodni antibiotik“. Takvu formulaciju je bolje izbegavati. Tačnije je reći da se propolis proučava zbog antimikrobnih, antioksidativnih i drugih bioloških svojstava.
To ne znači da predstavlja zamenu za antibiotike ili drugu terapiju koju je lekar propisao kod bakterijskih ili drugih infekcija.
Slično tome, tvrdnje da određeni broj kapi pouzdano sprečava prehlade, jača imunitet ili skraćuje bolest zahtevaju mnogo oprezniju formulaciju i kvalitetne kliničke dokaze.
Alkoholne i bezalkoholne kapi
Alkoholne kapi su tradicionalni oblik ekstrakta propolisa. Etanol dobro rastvara brojne komponente sirovog propolisa, pa se često koristi i u istraživanjima i u komercijalnoj proizvodnji.
Bezalkoholni preparati mogu biti praktični za osobe koje ne žele ili ne smeju da koriste proizvode sa etanolom.
Međutim, nije dobro automatski tvrditi da je svaki bezalkoholni preparat pogodan za svako dete. Uzrast, koncentracija i preporučeni način korišćenja proveravaju se na deklaraciji, a kod male dece je najbolje konsultovati pedijatra ili farmaceuta.
Poseban oprez potreban je kod osoba koje imaju alergiju na pčelinje proizvode.
Kako pravilno čuvati propolis kapi?

Za očuvanje kvaliteta najvažnije je pratiti uputstvo proizvođača.
Kao opšte pravilo, bočicu treba držati dobro zatvorenu, zaštićenu od direktnog sunca i jakih izvora toplote. Zbog toga se propolis kapi često pakuju u tamne staklene bočice.
Najpraktičnije mesto za čuvanje obično je suv i taman ormarić na stabilnoj sobnoj temperaturi.
Prozorska daska nije dobar izbor zbog direktnog svetla i zagrevanja, dok kupatilo nije idealno zbog čestih promena temperature i visoke vlažnosti.
Frižider nije automatski potreban. Ako proizvođač navodi čuvanje na sobnoj temperaturi, proizvod nema potrebe držati na hladnom samo zato što je reč o prirodnom preparatu.
Koliko dugo mogu da traju?
Ne postoji univerzalan rok trajanja propolis kapi.
U početnom tekstu navedeno je da tinktura može trajati do četiri godine. Takva vrednost može važiti za određene proizvode, ali je ne treba primenjivati na sve preparate.
Rok zavisi od koncentracije propolisa, rastvarača, ambalaže, procesa proizvodnje i načina skladištenja.
Ako se miris, izgled ili struktura proizvoda neuobičajeno promene, ili ako je bočica oštećena, ne treba se oslanjati samo na odštampani rok.
Često postavljena pitanja
Zaključak
Propolis kapi nastaju ekstrakcijom sirovog propolisa koji pčele stvaraju od biljnih smola, voska i svojih sekreta.
Najčešći su alkoholni ekstrakti, ali postoje i bezalkoholne formulacije. Njihova koncentracija, hemijski sastav i način upotrebe nisu isti kod svih proizvoda.
Kod čuvanja je najvažnije da bočica bude dobro zatvorena, zaštićena od direktnog svetla i prekomerne toplote. Rok trajanja treba proveravati na originalnoj deklaraciji, umesto oslanjanja na univerzalne višegodišnje rokove.
